top of page
Search

Samoća i povezanost

  • Writer: Tijana Samardžic
    Tijana Samardžic
  • Jul 13
  • 3 min read

Zašto nam je povezanost važna?

 

Povezanost je jedna od bazičnih psiholoških potreba i važna nam je na mnogo nivoa, naročito kada smo deca, dok nam opstanak u potpunosti zavisi od brige značajnih odraslih osoba.

 

John Bowlby, otac teorije privrženosti, pokazao je da su kvalitetni odnosi ključni za razvoj i preživljavanje, ne samo u detinjstvu, već i kroz ceo život. Kada smo povezani sa nekim, kada se osećamo viđeno, regulisano i prihvaćeno, naš nervni sistem se smiruje. Stephen Porges, kroz teoriju polivagalnog sistema, objašnjava da kontakt sa osobom koja nam deluje sigurno pomaže telu da se prebaci u stanje odmora i regeneracije.

 

Istraživanja dosledno pokazuju da kvalitetni odnosi imaju snažan zaštitni efekat na mentalno zdravlje. Dugogodišnja Harvard studija o sreći zaključuje da su bliski odnosi ključni za dug i ispunjen život, dok meta-analiza sa više od 300.000 ljudi pokazuje da usamljenost povećava rizik od prerane smrti za čak 26%. Ljudi sa jakom mrežom podrške imaju niži nivo depresije i anksioznosti, jer povezanost aktivira moždane centre za nagradu i smanjuje nivo stresa.

 

 

Iskustvo povezanosti

 

Iskustvo povezanosti ljudi najčešće opisuju kao emocionalnu bliskost, prihvaćenost i uzajamno razumevanje sa drugom osobom, pri čemu se osećamo viđeno, sigurno i autentično prisutno. To nije samo fizičko prisustvo ili razgovor, već osećaj unutrašnjeg kontakta. Neko nas zaista vidi u celini, bez osuđivanja i bez potrebe da se menjamo. U tom prostoru se osećamo dovoljno sigurno da budemo ono što jesmo, svesni da je drugi zaista prisutan, pažljiv i otvoren prema našem iskustvu. Povezanost ne mora uključivati verbalnu razmenu, već se može osetiti kroz prisustvo i neverbalnu komunikaciju.

 

Povezanost nam je svima potrebna i svi joj težimo, ali nije uvek lako ostvariva. Strah od odbacivanja, rana iskustva i sumnja u sopstvenu vrednost često nas navode da se povučemo baš onda kada bismo želeli da budemo bliski. Cena koju je neophodno da platimo za ovo iskustvo je izloženost i rizik da drugi neće moći da nas čuju, vide i prihvate. I baš zato, iako čeznemo za susretom, često biramo distancu, jer nam deluje sigurnije. Druga ponašajna strategija koju možemo razviti je ostajanje u odnosima koji nam suštinski nisu zadovoljavajući. Iza obe strategije (izbegavanje sa jedne strane i ostajanje u lošim odnosima sa druge) krije se ustvari pokušaj da se izbegne susret sa sobom. Međutim, upravo u tom susretu, nalazi se ključ za istinsku povezanost s drugima.

 

 

Umeće samovanja

 

Da ne mešamo samoću i usamljenost. Samoća je svesni izbor da budemo sami i najčešće se ne doživljava negativno, dok je usamljenost neželjeni osećaj izolacije i nedostatka bliskosti. Viktor Frankl je u svojim delima isticao ideju da usamljenost nije samo odsustvo drugih, već pre svega gubitak interesa za sebe i sopstveni smisao. Samoća može biti veoma pozitivno iskustvo ako je prihvatimo kao prostor u kome otkrivamo sebe i svoj unutrašnji svet. U samoći izgrađujemo ono što je temelj svakog zdravog odnosa - vezu sa sobom. Učimo da prepoznamo svoje misli, emocije i potrebe, razvijamo samoprihvatanje i samostalnost, dolazimo do saznanja šta nam je važno, šta želimo, šta ne želimo i slično. Ukratko, upoznajemo sebe bolje, gradimo zainteresovanost i radoznalost koja nam je neophodna i za povezivanje sa drugima. Kada naučimo kako da ostanemo uz sebe, znamo kako da budemo i uz drugog.

 

 

Prihvatanje rizika

 

Na kraju, rizik da nas neko ne vidi i odbaci može biti zastrašujući. Međutim, kada izgradimo dobar i stabilan odnos sa sobom, lakše prihvatamo tu ranjivost jer znamo da nismo sami -imamo sebe i dovoljno smo stabilni da podnesemo i neželjene ishode. Dokle god sebe vidimo i prihvatamo, spremni smo da otvorimo vrata i drugima, čak i ako postoji šansa da ne budemo u potpunosti viđeni. S druge strane, ako nemamo taj unutrašnji temelj, često biramo da se povučemo i izbegavamo rizik, uskraćujući sebi prilike za istinsku povezanost i rast ili se "lepimo" za druge nadajući se da će nas upotpuniti. Zato je odnos sa sobom prvi korak ka zdravoj povezanosti sa drugima.

 
 
 

Recent Posts

See All
Late bloomers

Nisam sigurna koji bi prevod najbolje preneo smisao i lepotu izraza late bloomers , a da je u duhu našeg jezika. Ako imate ideju, javite...

 
 
 
Telo i emocije

Emocije su od tela neraskidivo povezane - ne postoji emocija koja, između ostalog, nema i svoju telesnu manifestaciju. Možemo reći da...

 
 
 

Comments


bottom of page