Kako razumeti i izraziti svoja osećanja?
- Tijana Samardžic
- Mar 30
- 3 min read
Updated: Apr 2
Emocionalna pismenost predstavlja sposobnost prepoznavanja, razumevanja i izražavanja emocija – sopstvenih, ali i tuđih. To je veština koja se razvija tokom celog života, a svako od nas ima kapacitet da je unapredi.
Razumevanje sopstvenih i tuđih emocija ključno je za mentalno zdravlje i izgradnju kvalitetnih odnosa. Kada smo svesni svojih osećanja, lakše upravljamo njima, jasnije prepoznajemo sopstvene potrebe i bolje brinemo o sebi.
Svet ljudskih emocija je izuzetno složen. Dok osnovne emocije – radost, tuga, ljutnja, strah i gađenje – možemo relativno lako prepoznati, složenije emocije često zahtevaju dublje promišljanje.
Baš kao što od tri osnovne boje možemo dobiti bezbroj nijansi, tako i naše osnovne emocije kombinujući se stvaraju bogatstvo unutrašnjeg sveta.
Način na koji razumemo emocije, kako ih izražavamo i kako ih doživljavamo u velikoj meri oblikuju naši prvi odnosi – sa roditeljima, bakama i dekama, učiteljima i drugim značajnim figurama iz detinjstva. Kroz njih učimo kako da prepoznamo, imenujemo i izrazimo svoja osećanja. Zato se emocionalna pismenost često razlikuje među ljudima – nekome je prirodno da izrazi tugu, dok se drugi trude da je potisnu; neko lako ispoljava ljutnju, dok je drugi teško prepoznaju ili izraze na konstruktivan način.
Pored porodičnog vaspitanja, emocionalnu pismenost pojedinca oblikuje i društveni kontekst u kojem odrasta. Norme i očekivanja zajednice u velikoj meri utiču na način na koji doživljavamo i izražavamo emocije. U mnogim kulturama, devojčicama se sugeriše da budu nežne i da izbegavaju ljutnju, dok se dečaci uče da "budu jaki" i da ne pokazuju tugu. Na poslu se neretko podrazumeva da emocije treba potisnuti kako bi se zadržala profesionalnost. U nekim društvima, izražavanje tuge ili anksioznosti može se smatrati slabošću, dok je u drugima otvorenost prema sopstvenim emocijama poželjna i podstiče se. Ova nevidljiva pravila oblikuju naš odnos prema emocijama i mogu otežati njihovo prepoznavanje i izražavanje.
Iako ponekad nije lako razumeti sebe i sopstvene emocije, važno je znati da nam one nešto poručuju i predstavljaju svojevrstan putokaz u našim životima. Svaka emocija ima svoju funkciju:
Radost – Signalizira zadovoljstvo i ispunjenje, motiviše nas da ponavljamo iskustva koja nam donose dobrobit i jača društvene veze.
Tuga – Omogućava procesuiranje gubitaka, podstiče refleksiju i traženje podrške od drugih.
Ljutnja – Pomaže u postavljanju granica i zaštiti naših vrednosti, potreba i integriteta.
Strah – Priprema nas za opasnost, podstiče na reakciju (borba, bekstvo ili zamrzavanje) i štiti nas od potencijalnih pretnji.
Gađenje – Štiti nas od štetnih supstanci, pokvarenih namirnica ili čak od neetičnog ponašanja, stvarajući instinktivnu odbojnost.
Ove emocije su univerzalne, svaki čovek ih doživljava i imaju evolutivnu svrhu – pomažu nam da preživimo, razvijamo se i gradimo odnose sa drugima.
Emocionalna pismenost nije nešto sa čim se rađamo – ona se uči i razvija kroz iskustvo, refleksiju i svesnu praksu. Nekoliko smernica kako na svojoj emocionalnoj pismenosti možete raditi:
Verbalizujte ono što osećate – Kako biste to osećanje nazvali? Kako se ono manifestuje u vašem ponašanju? Gde i kako ga osećate u telu? Kada prepoznamo emociju, korisno je istražiti njen izvor – da li je određena situacija, misao ili sećanje bilo povod da se emocija aktivira?
Vežbajte izražavanje emocija – Za početak, to može biti priznanje sebi, npr. Osećam se tužno što nisam položio ispit ili Baš sam se naljutila kada mi je direktorka uvalila njen zadatak na kraju radnog vremena. Sledeći korak može biti deljenje sa bliskim ljudima.
Iskreno se zainteresujte za emocije drugih – Pitajte ljude oko sebe kako su i kako se osećaju, ali stvarno. Slušajte ih pažljivo. Ponekad nije lako biti u kontaktu sa tuđim emocijama, ali je nagrada za hrabre velika.
Vodite dnevnik emocija – Beleženje osećanja i reakcija pomaže u prepoznavanju obrazaca i dubljem razumevanju sebe. Ako ne volite da pišete, postoje i aplikacije, poput How We Feel, koje olakšavaju ovu praksu.
Emocionalna pismenost nije samo sposobnost prepoznavanja emocija – ona nam pomaže da se povežemo sa sobom i drugima na dubljem nivou, da bolje razumemo svet oko sebe i da donosimo mudrije odluke.
Comments